Zemlje u evropskom ekonomskom prostoru

Evropski ekonomski prostor (EEA), osnovan 1994. godine, kombinira zemlje Evropske unije (EU) i države članice Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu (EFTA) kako bi se olakšalo učešće u trgovini i pokretima na evropskom tržištu, zemalja članica EU.

Zemlje koje pripadaju EEA su Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Kipar, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Velika Britanija.

Zemlje koje su zemlje članice EEA, ali nisu deo Evropske unije, uključuju Norvešku, Island, Lihtenštajn, a vi morate imati u vidu da Švajcarska, dok članica EFTA, nije ni u Eu niti u EEA. Finska, Švedska i Austrija nisu pristupile Evropskom ekonomskom prostoru do 1995. godine; Bugarska i Rumunija u 2007. godini; Island 2013; i Hrvatskoj početkom 2014. godine.

Šta EEA radi: Beneficije članova

Evropsko ekonomsko područje je zona slobodne trgovine između Evropske unije i Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu (EFTA). Detalje o trgovinskom sporazumu predviđenim od strane EEA uključuju slobode na proizvodu, osobu, uslugu i kretanje novca između zemalja.

Godine 1992. zemlje članice EFTA (izuzev Švajcarske) i članice EU su sklopile ovaj sporazum i time su proširile evropsko unutrašnje tržište Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj. U vreme njenog osnivanja, 31 zemlja je bila članica EEA-e, u kojoj je učestvovalo približno 372 miliona ljudi i ostvarilo procjenu 7,5 biliona dolara (USD) samo u svojoj prvoj godini.

Danas Evropski ekonomski prostor predaje svoju organizaciju na nekoliko podjela, uključujući zakonodavne, izvršne, sudske i konsultacije, od kojih sve uključuju predstavnike iz nekoliko država članica EEA.

Šta EEA znači građanima

Građani zemalja članica u Evropskom ekonomskom prostoru mogu uživati ​​određene privilegije koje se ne daju zemljama koje nisu članice EEZ.

Prema internet stranici EFTA-a, "Slobodno kretanje osoba je jedno od osnovnih prava zagarantovanih u Evropskom ekonomskom prostoru (EEA) ... To je možda najvažnije pravo za pojedince, jer građanima 31 zemlje EEA mogućnost življenja, rada, uspostavljanja posla i studiranja u bilo kojoj od ovih zemalja. "

U suštini, građanima bilo koje zemlje članice dozvoljeno je slobodno putovati u druge zemlje članice, bilo za kratkoročne posjete ili trajne preseljenja. Međutim, ovi stanovnici i dalje zadržavaju državljanstvo svoje zemlje porekla i ne mogu se prijaviti za državljanstvo njihovog novog boravka.

Pored toga, propisi EEA takođe regulišu profesionalne kvalifikacije i koordinaciju socijalnog osiguranja kako bi podržali ovo slobodno kretanje ljudi između zemalja članica. Kako su oboje neophodne za održavanje ekonomija i vlada pojedinačnih zemalja, ovi propisi su fundamentalni za efikasno omogućavanje slobodnog kretanja ljudi.